×
Gradovi suočeni su s ozbiljnim sigurnosnim problemima jer hobističari sve češće koriste napredniju tehnologiju i sve niže cijene bespilotnih zrakoplova. Zlonamjerni pojedinci počeli su koristiti bespilotnike za različite vrste prijetnji, uključujući špijuniranje ljudi, kontraband preko granica i čak ometanje kritične infrastrukture poput elektroenergetskih mreža. Pogledajte što se događa na zračnim lukama u posljednje vrijeme - prema nedavnim podacima, prijave o neposlušnim bespilotnicima koji lete gdje ne smiju porasle su za gotovo 140% nakon 2020. godine. Iako 4 od svakih 10 takvih incidenta uključuje bespilotnike koji prevoze opasnu teret, koji bi se mogli upotrijebiti za dostavu bombi ili krijumčarenje ilegalnih robe u zaštićena područja. Ovo više nije samo brojka u tablici.
Zaustavljanje aerodroma Gatwick 2018. godine ilustrira urbane osjetljivosti – jedan ilegalni dron zaustavio je 1000 letova, uzrokujući gubitke od 75 milijuna dolara. Slični poremećaji se sada događaju tjedno na stadionima i vladinim zgradama, gdje dronovi izbjegavaju detekciju tako da lete ispod radarskog pokrivanja ili imitiraju ptičje signale.
Regulatori suočeni su s izazovom omogućavanja korisnih primjena dronova – poput hitnih dostava i inspekcija infrastrukture – istovremeno sprječavajući zlouporabu. FAA-ina okvirna strategija integracije zračnog prostora iz 2023. godine propisuje praćenje u realnom vremenu za sve drone teže od 250 grama, pravilo koje opterećuje male operatere, ali ne zaustavlja zlonamjerne osobe koje koriste modele ispod 250 grama.
U današnjim gradovima, pronalaženje dronova zahtijeva kombiniranje različitih tehnologija detekcije jer uobičajeni metodi jednostavno ne funkcioniraju zbog svakodnevne buke i prepreka u pozadini. RF skeneri hvataju radio signale koji upravljaju dronovima, dok radar prati gdje oni lete kroz gužve gradske sredine. Termalne kamere dolaze do izražaja kada vidljivost opadne, mogući uočiti tople tijela letjelica čak i noću kada je sve ostalo u tami. Neki testovi provedeni prošle godine pokazali su da sustavi koji kombiniraju ove metode uspijevaju detektirati male dronove koji teže manje od 2 kilograma otprilike 92 puta od 100, dok obični radar uspijeva detektirati samo otprilike dvije trećine tih dronova.
Suvremeni AI sustavi mogu obraditi podatke s najmanje sedam različitih vrsta senzora, poput detektora zvuka i kamera koje prepoznaju slike. Kada svi ovi senzori rade zajedno, smanjuju one iritantne lažne upozorenja koja izazovu ptice u letu ili nasumični komadići smeća koje vjetar podigne. Prema Izvješću o sigurnosti zračnog prostora u gradu za 2024. godinu, kombinacija tih senzora eliminira otprilike 83% takvih pogrešaka. Strojno učenje iza ovih sustava hranjeno je podacima s više od 10 tisuća stvarnih letova dronova. Što to znači? Pa, sigurnosni sustavi sada mogu prilično brzo prepoznati je li nešto u zraku samo redovni dostavni dron koji obavlja svoj posao ili nešto što bi moglo predstavljati prijetnju u blizini mjesta gdje je sigurnost najvažnija.
Suvremeni obrambeni sustavi mogu pokrenuti protumjere manje od sekunde nakon što otkriju prijetnju, što je otprilike tri puta brže nego što ljudi mogu ručno reagirati. Skala reakcija počinje jednostavno, poput ometanja GPS-a protiv osnovnih potrošačkih dronova, a ide do sofisticiranijih metoda poput usmjerene radio ometanja za profesionalnu opremu. Otprilike 40 posto tvrtki za sigurnost gradova danas koristi automatizirane sustave za zaustavljanje neovlaštenih letova u blizini osjetljivih lokacija. Međutim, još uvijek postoje pravila koja ograničavaju određene vrste fizičkih intervencija u područjima gdje žive i rade obični ljudi, što stvara neku vrstu situacije tipa Catch-22 za timove za sigurnost koje pokušavaju uskladiti učinkovitost i zabrinjenost za javnu sigurnost.
Rizik od opasnih dronova za gradske infrastrukture postaje ozbiljna briga u današnje vrijeme. Objekti poput elektranâ, centara za obradu vode i prometnih čvorišta trebaju sofisticirane sustave obrane koji kombiniraju radarsku tehnologiju, detektore radiofrekvencijskih signala i optičke senzore kako bi spriječili stvari poput ispuštanja paketa, špijuniranja ili sudara u zraku. Mnogi veliki aerodromi već koriste termalne kamere uz redovno praćenje zračnog prometa kako bi otkrili te dosadne male letjelice koje lebde oko piste noću kada je vidljivost ograničena. Ako pogledamo lučke objekte, timovi za sigurnost povećavaju svoj nivo zaštite kroz višeslojne mjere sigurnosti. Prema nedavnim podacima iz Istraživanja gradske sigurnosti objavljenim prošle godine, skoro sedam od deset operatera koji upravljaju ključnim uslugama prijavilo je neku vrstu pokušaja upada dronova tijekom posljednjih osamnaest mjeseci. To je prilično uznemirujuće s obzirom na moguće posljedice da netko uspije proći kroz te sustave obrane.
Gradovi prepuni ljudi zahtijevaju posebne pristupe koji uhvaćaju ono što je važno, ali ne izazivaju uzbunu zbog ničega. Uzmite današnje gradske podatkovne centre - počeli su uvođenje skenera s frekvencijskim skakanjem kako bi pratili sve one komercijalne dronove s enkripcijom koji zuje okolo. Za mostove i tunele, naglasak je na pokrivanju vertikalnog prostora, jer većina prijetnji dolazi leteći na niskoj visini, gdje se promet ne može priuštiti prekide. A elektrane? One postaju pametnije uz alat za umjetnu inteligenciju koji razlikuje redovne dronove dostavljače od onih koji prouzrokuju probleme. Tehnologija prilično dobro funkcionira - prema testovima, točnost je oko 90 posto, iako nitko ne tvrdi da je savršena.
Događaji u velikim gradovima puni ljudi suočeni su s ozbiljnim rizicima od opasnih dronova već neko vrijeme. Vidjeli smo sve – od dronova paparazija koji špijunaju posjetitelje koncerata do stvarnih bliskih susreta gdje su hitne medicinske helikopterske službe morale izbjegavati leteće uređaje usred zraka. Većina prostora sada je počela postavljati sofisticiranu opremu za detekciju. Koriste senzore radiofrekvencijskog valnog područja zajedno s termalnim kamerama za praćenje područja promjera oko pola kilometra oko prostora događanja. Međutim, prema nedavnoj sigurnosnoj analizi iz 2024. godine, otprilike 4 od svakih 10 organizatora događanja još uvijek ne može razlikovati dronove amatera od stvarnih prijetnji kad god je zračni promet previše gužvan.
Upravljanje gradskim zračnim prostorom suočeno je s ozbiljnim preprekama zbog preklapajućih nadležnosti i zastarjelih politika koje jednostavno više ne funkcioniraju. Gradovi od Miamija na jugu sve do Seoula u Aziji nisu imali izbora nego donijeti vlastita lokalna pravila za dronove, budući da nema nacionalnog standardnog okvira. Neki nedavni propisi sada zahtijevaju zapisnike u stvarnom vremenu za teže dronove iznad 250 grama, ali pravo stanje je da nitko dosljedno ne provodi ove stvari. Zračne luke i važna prijevozna sjedišta počinju eksperimentirati sa pametnim sustavima temeljenim na umjetnoj inteligenciji. Ovi alati mogu prepoznati dronove koji krše pravila, a da istovremeno dozvoljavaju obavljanje poslovnih letova bez ometanja, što je prilično fascinantno kad se malo razmisli o tome.
Dovoljno angažirati ljude u borbi protiv dronova u konačnici se svodi na pronalaženje prave ravnoteže između sigurnosti i poštivanja privatnosti. Prema istraživanju provedenom od strane Urban Governance 2023. godine, otprilike dvije trećine ljudi podržavaju neki oblik praćenja dronova koji lete u blizini škola, iako većina smatra da bi široko praćenje u njihovim četvrtima bilo neprihvatljivo. Uzmite za primjer Amsterdam, gdje su vlasti započele testiranje internetskih kontrolnih ploča koje pokazuju što je presretnuto, bez otkrivanja tko ili gdje točno. Ovakva transparentnost pomaže u izgradnji povjerenja između policije i redovnih korisnika dronova, istovremeno čuvajući kritičnu infrastrukturu od neželjenih upada. Nizozemski model pokazuje kako transparentnost može premošćivati jame, a ne ih proširivati kada se suočavamo s ovim složenim tehnološkim pitanjima.
Tržište za sustave protiv bespilotnih zračnih sustava (C-UAS) brzo se širi, s prosječnim godišnjim rastom od oko 42,8%, jer gradovi širom svijeta sve više brinu o pitanjima sigurnosti. U gradskim područjima posebno su potrebne ove vrste obrambenih mjera, jer su mnoge važne zgrade i objekti ugroženi zbog dronova koji prelijeću u blizini. Prema nedavnim izvještajima, skoro sedam od deset operatera prošle je godine doživjelo neku vrstu prodiranja drona. Kao rezultat, i vladine agencije i poslovne tvrtke počele su znatno ulagati u napredne tehnologije detekcije koje kombiniraju više senzora u jednome. Također, grade se posebne instalacije prilagođene borbi protiv dronova u gužvama gradskih sredina gdje tradicionalne metode ne funkcioniraju jednako učinkovito.
Prema Grand View Researchu, gradovi će do 2027. godine potrošiti oko 3,2 milijarde dolara na tehnologiju protiv dronova, s godišnjim rastom od oko 26,5% jer se stalno pojavljuju nove prijetnje. Sjedinjene Američke Države i Kanada već su ispred svih ostalih zemalja, s oko 34% svjetskog tržišta jer već godinama koriste ove sustave na glavnim zračnim lukama i velikim sportskim događajima. U isto vrijeme, umjetna inteligencija olakšava otkrivanje onih malih dronova koje redovna radarska tehnologija često propušta, što je postalo vrlo očito nakon nekoliko slučajeva prošle godine kada su amaterski dronovi bili blizu sudara s komercijalnim zrakoplovima tijekom polijetanja i slijetanja.
